1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Kina ne provocira samo u Tajvanskom moreuzu

Alexander Görlach
3. septembar 2022

Sukob oko Tajvanskog moreuza ušao je u novu rundu. Ali, Kina nije samo tamo agresivna, već je još uspješnija na drugim mjestima, smatra Aleksandar Gerlah.

https://p.dw.com/p/4GLbm
US Navy | Lenkwaffenzerstörer USS Mustin (DDG 89)
Foto: abaca/picture alliance

SAD su početkom avgusta poslale dva ratna broda kroz Tajvanski moreuz po prvi put od posjete Nensi Pelosi Tajvanu. Čineći to, oni obnavljaju naviku koju dijele sa drugim zemljama u slobodnom svijetu. Ovim plovnim putem redovno plove i Francuska i Njemačka. Pri tome podvlače aktuelnu pravnu situaciju po kojoj je Tajvanski moreuz dio međunarodnih voda.

Samo NR Kina insistira da je ovo unutrašnje more i da samo Peking može da odluči kome je uopšte dozvoljeno da tuda prolazi. Ovaj spor nije nov, ali nedavna posjeta Nensi Pelosi budi sjećanja na posljednju veliku konfrontaciju između SAD i Kine: 1995. godine, tadašnji tajvanski predsjednik Li Teng-hui otputovao je u SAD kako bi na svom bivšem univerzitetu održao govor o demokratizaciji svoje zemlje. Peking je bio bijesan, blokirajući Tajvan a letjele su i rakete - baš kao i nedavno poslije posjete Nensi Pelosi.

Dva ratna broda umjesto jednog

Autorenbild | Alexander Görlach
Aleksander GerlahFoto: Hong Kiu Cheng

Poslije osam meseci, to je bilo previše za američkog predsjednika Bila Klintona i poslao je ratni brod u Tajvanski moreuz. Time je Narodnoj Republici nepogrešivo jasno stavio do znanja da će Vašington nastaviti da stoji uz Tajvan. U tom smislu, aktuelni američki predsjednik Džozef Bajden je u pravu kada kaže da se njegova politika na Tajvanu ne razlikuje od politike njegovih prethodnika.

Ono što je danas drugačije nego 1995/96. je agresivnost kojom Narodna Republika ugrožava demokratiju ostrva i pokušava da zastraši zemlju i njenih 23 miliona stanovnika. S obzirom na ovu veću prijetnju, američka vlada odgovara ne samo jednim, već sa dva ratna broda. Simbolika čije značenje Pekingu svakako nije trebalo da ostane skriveno.

Pri tom je Tajvan važan, ako ne i jedini element u strategiji kineskog vladara Sija. On se brine o izbacivanju Sjedinjenih Država i njihovih saveznika iz zapadnog Pacifika i da kao imperijalna sila pod svojom šapom drži susjedne države. Peking kaže da ima istorijska prava na ovaj okean. Tvrdnja koja je lažna. Bez obzira na to, rukovodstvo kineske armije kao i obično brblja u pravcu Vašingtona: neće da trpi nikakve provokacije. Ali dalje eskalacije situacije do sada nije bilo. Ako bi se ​​ponovila 1996. i da se Peking za sada smiri, Vašington bi ostvario bodovnu pobjedu za narod Tajvana. A Sjedinjene Države bi možda dale malo predaha drugim zemljama koje nisu sigurne zbog ekspanzionističkih stremljenja Pekinga.

Nema sidrišta na Solomonovim ostrvima

Vašington nije usamljen u svojoj posvećenosti slobodnim morima. On sprovodi Konvenciju UN o pomorskom pravu, između ostalih, sa Francuskom i Njemačkom. Berlin je 2016. godine, na primjer, poslao fregatu „Bajern” kroz Tajvanski moreuz. Vojnom brodu kasnije za kaznu nije dozvoljeno da pristane u Narodnoj Republici. Takođe, brodu Američke mornarice i brodu britanske Kraljevske mornarice nije bilo dozvoljeno da pristanu na Solomonska ostrva prošle nedelje. Vlada ovog pacifičkog arhipelaga je prije šest mjeseci najavila „bezbjednosno partnerstvo” sa Pekingom. Šta to tačno znači sada je postalo jasno: SAD i Engleska predvode misiju kojom želi da se stane u kraj ilegalnom ribolovu u svjetskim okeanima. A Narodna Republika je najagresivniji ilegalni ribolovac na svijetu.

Dakle, Peking možda u ovom trenutku nije ubrao poene na Tajvanu. Međutim, na Pacifiku su Si i njegova nomenklatura pokazali SAD i njihovim saveznicima. Tako da su bili u pravu oni koji već duže vrijeme upozoravaju na aktivnosti Kine u ovom regionu svijeta.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu