Zakon o lancu isporuke ipak nešto mijenja

Čokolada je posebno gorka priča: berba kakaovca u vrućem i vlažnom okružju Zapadne Afrike je posao u kojem za malenu nadnicu rade čitave obitelji - zajedno sa svojom djecom. Mnoštvo je organizacija i udruga, uključujući i Ujedinjene narode, koje žele da mališani svugdje na svijetu radije pohađaju škole, ali realnost je još uvijek drugačija. Novinari američke postaje CBS i švicarske SRF su utvrdili i kako se čokolade  tvrtki Mars i Lindt & Sprüngli dobrim dijelom rade od kakaovca koji je došao iz Gane, nakon Obale Bjelokosti glavnog izvoznika kakaovca na svijetu. A poznato je kako u Gani u berbi kakaovca radi oko 700 tisuća djece i maloljetnika.

Nije drugačije niti s mnoštvom drugih proizvoda koji se nađu u našim trgovinama. Nevladina humanitarna organizacija Oxfam optužuje i njemačke trgovačke lance kao što su Edeka i Rewe da jedva gledaju, poštuju li se u zemlji podrijetla ljudska prava i očuvanje okoliša. Zajedničko istraživanje novinara njemačkih postaja NDR, WDR i novina Süddeutsche Zeitung otkrivaju i kako ima proizvođača dijelova koji isporučuju i za vozila BMW-a ozbiljno i nekažnjeno zagađuju okoliš.

Odgovornost ne prestaje na vratima tvornice

Sve je to već odavno poznato, ali potrošači - pa tako i proizvođači i trgovački lanci najprije gledaju na ceduljicu s cijenom ne razmišljajući što bi moglo značiti kad je nešto izuzetno jeftino. U Njemačkoj je zato od početka 2023. na snazi Zakon o lancu isporuke kojem se tvrtkama nalaže "obveza pažljivog izbora" tvrtki od kojih će i u inozemstvu kupovati robu i dijelove.

"Ta obveza vrijedi za vlastito poslovno područje, za ponašanje poslovnih partnera i za ponašanje daljnjih (posrednih) liferanata. Time odgovornost poduzeća ne prestaje na vlastitim vratima kruga tvornice, nego postoji diljem čitavog lanca isporuke", piše u Zakonu. Njemačka ministrica razvoja Svenja Schulze (SPD) je uvjerena kako je taj zakon pokazao rezultate: "Već i time što se sindikati moraju uzimati ozbiljnije, što su se uvela mjesta gdje se može uložiti žalba, već i time što se nešto pomaklo kod uvjeta rada u tim zemljama, sve to čujemo iz mnogih država s kojima surađujemo."

Svojevrsni otac tog zakona je trenutni njemački ministar rada Hubertus Heil (SPD) i makar još uvijek ima otpora, ima i tvrtki koje se angažiraju "već i zato što ne žele biti izložene na stupu srama". Isto tako, ministar je zadovoljan što je ovaj njemački zakon bio uzor i za smjernicu Europske unije koja će vjerojatno već ovog travnja dobiti zeleno svjetlo.

Europa još stroža od Njemačke

Dapače: propis Europske unije će biti još stroži od njemačkog zakona. Njemačka se u tom zakonu ograničava samo na tvrtke od preko 1.000 zaposlenih, europski propis će vrijediti već i za one preko 500 suradnika. U Njemačkoj je nadzor povjeren državnom Uredu za gospodarstvo i nadzor izvoza (BAFA) koji inače nadzire izvoz oružja i kako je potrošen novac za razvoj u inozemstvu, a iako je tamo u proteklih godinu dana prispjelo žalbi, još nema nikakvih globa ili kazni protiv tvrtki koje krše zakon, niti je moguća sudska tužba, kako mu zamjera Finn Schufft iz udruge Germanwatch.

Europski propis je i tu drugačiji: otvara mogućnost i kaznene tužbe protiv tvrtke koja krši ljudska i prava djece ili uništava okoliš. No tu postoji problem: svi odlično znamo kako funkcioniraju europske strukture i lako je moguće da će proći još više godina prije nego što europski propis i postane obveza za sve tvrtke u EU-u. U međuvremenu će u Njemačkoj vrijediti barem nacionalni zakon, makar i tu Udruga njemačke industrije (BDI) nalazi zamjerke. Predsjednik Udruge, Siegfried Russwurm upozorava kako su se kod provedbe tog zakona "pokazale mnoge negativne i neželjene posljedice i velik birokratski teret." Jer tu je mnogo papira i potvrda, a isto tako je poznato kako "papir trpi sve": kad liferant negdje daleko u svijetu pismeno zajamči kako ne iskorištava djecu i ne uništava okoliš, to ne mora značiti da to on ne čini.

Ovaj tekst je izvorno objavljen na njemačkom jeziku.