1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
PolitikaTurska

Turska i NATO: neuračunljiva članica bez koje se ne može

Burak Ünveren
20. travnja 2024

Turska je u NATO-u druga vojska po veličini. Često je kritiziraju jer surađuje s Rusijom i radi na svoju ruku. Ali stručnjaci kažu da su Turska i NATO neodvojivi i potrebni jedno drugom - usprkos razlikama.

https://p.dw.com/p/4f0NS
Turska zastava i logo NATO-a
Druga po veliöini vojska unutar NATO-aFoto: Francois Lenoir/REUTERS

"Odnos Turske i NATO-a nije crno-bijel, već je, moglo bi se reći, u sivoj zoni.” Ovim riječima politologinja Selin Nasi s London School of Economics opisuje ulogu Turske u Sjevernoatlantskom savezu.

Činjenica da Turska ima dobre odnose s Rusijom i Kinom je rezultirala time da je lojalnost Ankare NATO-u posljednjih godina dovedena u pitanje. Mnogi solo potezi Turske - poput vojne intervencije na sjeveru Sirije 2018. ili blokiranja pristupanja Finske i Švedske NATO-u izazvali su rasprave na Zapadu o tome koliko zaista Turska pripada ovom savezu.

Druga po veličini vojska

Turska je, kao i mnoge druge zemlje, nakon Drugog svjetskog rata morala odustati od svoje tradicionalne neutralnosti zbog ruske prijetnje: kada je Staljin zauzeo tursku teritoriju, Ankara je tražila zaštitu od NATO-a i postala članica 1952.

„Turska je zemlja od neviđenog značaja za NATO", kaže Zaur Gasimov sa Sveučilišta u Mainzu. Turska u NATO-u ima drugu po veličini vojsku, nakon Sjedinjenih Država. Onaosigurava jugoistočni bok i u njoj su smještene dvije glavne zračne baze NATO-a: Incirlik i Konya.

"Oružane snage Turske su jedna od rijetkih vojski u NATO-u, koje imaju veliko borbeno iskustvo. Turska također postaje sve jači partner kroz vlastite vojno-znanstvene tehnologije. To je nešto što sada vrlo intenzivno percipiraju zapadne zemlje NATO-a. ", kaže Gasimov.

Analitičarka Selin Nasi
Analitičarka Selin NasiFoto: privat

Globalni trend

Ankara je poznata po tome što uvijek ide svojim putem i zato se postavlja pitanje: jesu li njene jednostrane akcije kompatibilne s članstvom u NATO-u? Prema mišljenju stručnjaka: da, jesu – u okviru globalnog trenda.

"Strateška autonomija je izraz koji se Ankari jako sviđa. Realnost je da Turska posljednjih godina vodi sve neovisniju vanjsku politiku i to će se nastaviti," kaže Nasi. "Turska nije jedina zemlja koja sve više donosi vlastite odluke. To je rezultat globalnih promjena i pomicanja moći sa Zapada na Istok. Stoga se ova činjenica odnosi na sve saveznike SAD-a", objašnjava ona.

Gasimov već dva desetljeća uočava „emancipaciju“ turske vanjske politike: vremena „ili-ili“ su prošla: „Dinamika u međunarodnim odnosima pokazuje da ljudi naginju razmišljanju u hibridnim kategorijama. Turska može aktivno biti članica NATO- a i također dalje produbljivati suradnju s Rusijom, ne vidim naznake da to neće biti uspješno."

Nasi naglašava da Zapad zapravo ima koristi od dobrih odnosa Turske s Rusijom, iako ih kritiziraju. "Morate komunicirati i s onima koji vam se ne sviđaju. Za to su vam potrebni posrednici. Do sporazuma o ukrajinskim žitaricama, koji je važan i za Europu, došlo je zahvaljujući Turskoj", ističe Nasi.

Turski predsjednik Tayyip Erdogan
Sve u rukama predsjednika Erdogana - blokada Finske i ŠvedskeFoto: Yves Herman/REUTERS

Erdoganova uloga

Stil i način komunikacije Ankare igrao je ulogu u percepciji Turske kao saveznika. "Primjerice, raspravu o pristupanju Švedske i FinskeNATO-u je turska strana vodila vrlo problematično. Na kraju se stekao dojam kao da je Turska zemlja koja na svako vanjskopolitičko pitanje gleda kao na materijal za pregovore. To je tužno. To nije ispravan način vođenja vanjske politike“, žali se Nasi. „To pokazuje da se ovdje radi o jednoj nepredvidljivoj vladi“, dodaje ona.

Ovaj problem ima veze s procesima donošenja odluka turske vlade. "Odluke o vanjskoj politici sada su svedene na Erdogana i šačicu savjetnika. Dospjeli smo do točke na kojoj Erdogan odlučuje o svemu", objašnjava ona.

Ništa od isključivanja Turske

Posljednjih godina su se podigli glasovi i to ne samo na društvenim mrežama, da Tursku treba isključiti iz NATO-a. Čak i u samoj Turskoj članstvo u NATO-u se više ne promatra bez alternative. Erdogan je nekoliko puta koketirao s pristupanjem Šangajskoj organizaciji za suradnju. Prema mišljenju stručnjaka, jedan od ciljeva ovoga je obuzdavanje utjecaja NATO-a.

"Svi akteri moraju razumjeti jednu stvar: ne bi bilo u interesu niti jedne strane da Turska napusti NATO", podvlači Nasi. "U praksi, Turska se uopće ne ograđuje od NATO-a. Ona, kao saveznik, ispunjava sve svoje zadatke." "Turska ne planira napustiti NATO. To bi bilo katastrofalno i za sam NATO", potvrđuje i Gasimov.

Nasi objašnjava koliko je izlazak Turske iz zapadnog vojnog saveza nerealan: "Svi obrambeni sustavi Turske su kompatibilni isključivo s NATO-om. Sve oružje, materijali, zrakoplovi... Turska je potpuno integrirana u NATO. Mi normalni ljudi imamo poteškoća kada prelazimo s iPhonea na Android. Zamislite kako je to kada se radi o sustavu obrane, pa vi ne možete tek tako promijeniti cijeli taj sustav."