Dokle se stiglo s obnovom poplavljenih područja u Njemačkoj?

„Ne, ni u snu nisam računala da bi nas mogla zadesiti jedna takva katastrofa", kaže Jessica Bälz. „Bilo je moguće da voda poplavi ulice i podrume. Ali ovako nešto? Mislim da to nitko nije mogao ni pomisliti."

Prije poplave Jessica Bälz je vodila dvije knjižare. Kada je u noći s 14. na 15. srpnja 2021. nivo vode u rijeci Ahr naglo porastao, ona i njen suprug počeli su slagati vreće s pijeskom ispred knjižara. Ali u jednom trenutku voda je dolazila sa svih strana i oni su shvatili da se „nema što više spasiti", jer su obje knjižare do plafona potopljene vodom.

Naš svijet je podijeljen na "prije" i "poslije"

Poplava u srpnju 2021. okrenula je naopačke Jessicin život. I ne samo njen. Obilna kiša pretvorila je male rijeke i potoke u razorne bujice, koje su preplavile područja u pokrajinama Rheinland-Pfalz i Sjeverna Rajna-Vestfalija. U vodenim masama poginulo je 180 ljudi, oko 17 000 ljudi izgubilo je svu svoju imovinu, a najmanje 60 000 kuća i 28 000 sjedišta firmi teško je oštećeno. Šteta iznosi najmanje 33 milijarde eura.

Naš svijet je podijeljen na „prije” i „poslije” poplava, napisala je tada Jessica Bälz na svojoj web stranici. Pa ipak, kaže da su ona i njena obitelj zapravo imali sreće. Njen dom nalazi se na brežuljku, tako da poplava do tamo nije stigla. Zato je prizemlje svoje kuće brzo preuredila u knjižaru. Bilo joj je  jasno „da mora dalje”.

I Marietta Thien razmišlja na isti način. Voditeljica izdavačke kuće Velbrück u Metternichu kod Bonna još se dobro sjeća te kobne noći. U 3.45 probudio ju je šum vode. „Zvučalo je kao da ste na slapovima Nijagare", kaže ona. Kako bi spriječili pucanje brane Steinbachtal, vlasti su ispustile vodu - bez upozorenja. Plimni val probio se kroz selo i poplavio i izdavačku kuću. 30.000 knjiga, kompjuteri, namještaj - sve je uništeno", rezimira Marietta.

Nakon početnog šoka počelo je raščišćavanje. „Susjedi, prijatelji, ali i puno stranaca koje nismo poznavali, dolazili su ovdje i pomagali",  kaže Marietta. „Spremnost za pomoć tokom protekle godine bila je nevjerojatna." Nakon dva tjedna ona je ponovno mogla raditi od kuće. Nada se da će se krajem srpnja moći preseliti u stare prostorije izdavačke kuće.

Dugo čekanje na građevinski materijal 

Marietta je u obnovi otišla puno dalje od većine, jer je njena izdavačka kuća bila dobro osigurana. Državna i pokrajinska vlada odmah su obećali financijsku potporu, a ljudi širom Njemačke su donirali novac za pogođene. Ali na isplate novca se moralo dugo čekati.

„Hitna pomoć je zapravo ukazana odmah - sedmicu ili dvije nakon poplave", kaže Marietta Thien. "No, često su postojali problemi oko procjene štete u osiguravajućim društvima. A kada je u pitanju ispunjavanje formulara za građevinsku pomoć, sve što sam od ljudi mogla čuti, bilo je da je to toliko kompliciran proces da razmišljaju hoće li u to uopće ulaziti".

Još jedan problem bio je u nedostatku majstora, pa su i zato radovi na obnovi tekli sporo. Godinu dana nakon katastrofalne poplave mnogi poplavljeni objekti nisu obnovljeni, a mnoge ceste, mostovi i željezničke pruge više nisu za upotrebu.

Neprerađena trauma

Tu su i psihička opterećenja. Sa svakom jačom kišom broj poziva na krizni telefon vrtoglavo raste. Čak ni Jessica Bälz još nije u potpunosti prevladala traumu. „Da, ona je nekako još uvijek prisutna. Pomisliš, zapravo, nemam više ništa s tim. Ali to jednostavno nije nešto što prođe i nestane preko noći. Posebno me danas, kada opet pada jaka kiša i kada su se navukli mračni oblaci, preplavio vrlo čudan osjećaj. Pogotovo kada čujem i sirene vatrogasaca."

Jessica je nakon poplave boravila u Bonnu i nije se mogla navići. „To je bio paralelni svijet u kojem se život normalno odvijao". Zvuči možda čudno ali u svom poplavljenom mjestu Jessica se osjećala bolje. Svaki mali napredak u gradu motivirao je ljude da ustraju, na primjer, kada su, nakon tjedana prekida, ponovo dobili struju ili grijanje, ili kada su se napokon mogli tuširati toplom vodom. „Zahvalni ste za nešto što ste prije smatrali normalnim", objašnjava Jessica.

Čak i sada je Ahrweiler veliko gradilište, ali tu i tamo se može vidjeti kako su ljudi ispred kuća ponovno zasadili cvijeće. Obnova napreduje. „Ali ono što ne možemo procijeniti je koliko će to trajati. Govorimo li o mjesecima, jednoj godini, o pet ili deset godina?"

Većina ne može dugo čekati na obnovu, jer im od toga zavisi egzistencija. Ovo područje, posebno pogođeno poplavom, dobrim dijelom živi od turizma. 90 posto obrtničkih firmi, po riječima Dorothee Dickmanns, glasnogovornice turističke zajednice „Ahrtahl Tourismus",  planira ponovno raditi. Ona smatra da je to dobar znak.

Turizam nakon poplava?

Ali hoće li biti posjetitelja? Mnogi se pitaju hoće li turisti, godinu dana nakon poplave, uopće moći doći s kolima do Ahra – ne samo zbog oštećene infrastrukture, već i zbog nesigurnosti.

„Potpuno razumijem zabrinutost", rekla je Dorothee Dickmanns za DW. Ali kao turistički radnici možemo samo reći da se radujemo svim gostima koji dođu. Obrtničke trgovine, koje su ponovo otvorene, trebaju goste kako bi preživjeli."

U ovoj vinskoj regiji je inače broj noćenja drastično smanjen. U pretkoronskoj 2019. godini turistička zajednica je zabilježila 170 000 noćenja. Dvije godine kasnije, nakon velikih poplava, bilo ih je samo 34 500, vjerojatno uključujući i volontere koji su pomagali u čišćenju.

Na primjeru omiljene turističke destinacije Bad Neuenahr-Ahrweiler posebno se ogleda dramatičan pad gostiju: u rujnu 2021. u prosjeku su bila samo 22 noćenja dnevno – u rujnu  2019. bilo ih je 25 362.

Ali u međuvremenu broj noćenja polako raste, kaže Dorothee Dickmanns. „Možete planinariti, posjećivati ​​muzeje i svratiti u ugodne restorane." Naravno, posjetitelji se suočavaju i s oštećenim fasadama kuća, slomljenim mostovima i praznim parcelama. Ali, turistička zajednica „Ahrweiler Tourism" se aktivno nosi s tim. Sada nudi i turistička obilaske poplavljenih mjesta - s vodičama.

Dorothee Dickmanns se nada da će obnova donijeti i nešto posebno pozitivno. „Političari su nam obećali pretvoriti dolinu rijeke Ahr u regiju koja će postati uzor", kaže ona i dodaje: „To također znači da se arhitektura mora prilagoditi klimatskim promjenama".

No, šta će donijeti budućnost, još uvijek je neizvjesno. Pa ipak, izdavačica Mariette Thien ne posustaje. „Nakon poplava mnoge stvari gledate drugačije. Sretni smo što smo preživjeli. Sretni smo što opet možemo funkcionirati i raditi kao nekad, tako da ćemo prihvatiti svaki izazov. Uspjet ćemo!"

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu