Beethoven kao "muzički revolucionar"

Beethoven je živio u vremenima rata i nacionalizma ali i u vrijeme promjena i nastajanja novih koncepata društva i svijeta. Američki dirigent Kent Nagano je za DW izjavio kako u to vrijeme kod ljudi počinje jačati svijest da se sami moraju boriti za svoje dostojanstvo i sreću. Oni počinju preuzimati odgovornost za svoje živote što se, kaže Nagano, ogleda i u glazbi Ludwiga van Bethovena, koji u svojim djelima slavi pravo na slobodu i pravdu i širi ideal boljeg i humanijeg svijeta.

Beethoven je rođen je 1770. u Bonnu a umro je 1827. u Beču. Sa sedam godina je održao svoj prvi koncert i tada je proglašen „čudom od djeteta“. Postao je poznat kao virtuoz na klaviru a svirao je i orgulje i violinu. Sa 12 godina pisao je skladbe smiješnih naziva poput: „Pjesma dojenčetu“ ili „Elegija o smrti jedne pudlice“.

Volio je improvizirati i fantazirati na klaviru, što je danas karakteristika džez muzičara. Njegova najpoznatija klavirska kompozicija "Za Elizu" i danas je zagonetka, jer se ne zna točno za koga ju je napisao. Povjesničari glazbe smatraju da je ona posvećena njemačkoj operskoj pjevačici Elisabeth Roeckel, koju je Beethoven, koji se nikada nije ženio, navodno pitao želi li se udati za njega. Pronađena su i njegova pisma u kojima piše o svojoj besmrtnoj ljubavi. No u najnovijim biografijama se sve više spominje i ime Antonie Brentano, koja bi mogla biti Beethovenova Eliza.

Brat traži brata iz opere Fidelio kao prepoznatljivi znak Radija DW

Nakon preseljenja 1792. u Beč, njegov talent i vizionarski duh ga je doveo do najviših krugova Habzburške monarhije. Beethoven je bio majstor kako za solo klavirsku glazbu, tako i za komerne sastave, simfonije i opere.

Peta simfonija – danas poznata i kao „Sudbinska" – spada među njegova najpoznatija djela. Kada je u Beču – nekadašnjem svjetskom centru klasične glazbe – u prosincu 1808. ta kompozicija premijerno izvedena, među prisutnima je vladalo negodovanje. Beethoven je bio dirigent i tada je imao 38 godina.

Ali oduševljenih.„Beethoven je u to vrijeme bio prvi muzičar koji nije radio po zadatku, za razliku od recimo Haydna ili Mozarta, koji su svoju muziku skladali za crkvu i plemstvo. On je muziku napravio dostupnom široj javnosti. U prvi plan je stavio vlastite osjećaje i tako otvorio vrata i za romantiku u svom muzičkom izrazu“, kaže Marcus Schinkel, džez-pijanist iz Bonna.

Oda radosti kao himna EU

Beethovenov otac je htio od njega napraviti čudo od djeteta kao što je bio Mozart - Ludwig je, još kao dječak, morao da svirati klavir. Sa sedam godina je nastupao u Kölnu. Kada je imao 17, umrla mu je majka za koju je bio veoma vezan. Distancirao se od svog od alkohola ovisnog oca. Najveći dio života je proveo u Beču. Sa 27 godina Beethoven je počeo gubiti sluh a sa 48 je postao potpuno gluh i patio je od tinitusa. Prema najnovijim istraživanjima, to je bila posljedica jedne vrste tifusa, koju prenosi štakorska buha. Ali to ga nije spriječilo da nastavi sa skladanjem.

Imao je i finansijskih problema. No neki pripadnici tadašnjeg plemstva, koji su voljeli njegovu glazbu, su ga podržavali. 1824. je završio 9. simfoniju, danas poznatu po zborskom finalu posljednjeg stava - „Odi radosti". Kada je ona izvedena 7. svibnja 1824. Beethoven nije bio u stanju čuti ovacije i gromoglasan aplauz. Ovu simfoniju je pisao kada je već bio gluh. Instrumentalna verzija Ode radosti je od 1985. i himna Europske unije.