Neki novi tonovi: kineski državni šef Xi Jinping kritizirao je na marginama Nacionalnog narodnog kongresa SAD – i optužio Washington da želi ugnjetavati njegovu zemlju. Govorio je o „izoliranju" Kine, a komunističko partijsko vodstvo i svoj narod upozorio da se Kina nalazi pred „neviđenim izazovima". Kina mora imati „hrabrosti za borbu", kaže Xi. A njegov šef diplomacije Qin Gang je upozorio Ameriku na opasnost od konflikta s „katastrofalnim posljedicama".
Radi se o prijetnjama koje su mogle izaći i iz usta ruskog predsjednika Vladimira Putina. Šef Kremlja je invaziju na Ukrajinu opravdao borbom protiv NATO-a, SAD-a i „kolektivnog Zapada". Radi se o (iz)okretanju činjenica, o nečemu za što Kina javno pokazuje razumijevanje, ali ipak ne podržava u potpunosti.
Putin i Xi su sa svojih 70 i 69 godina otprilike vršnjaci. U proteklih deset godina oni su se, sudeći po medijskim navodima, sastali skoro 40 puta. Njihov stil vođenja zemlje je diktatorski. Već odavno su praktički neprikosnoveni na vlasti. Stalno ponavljaju mantru o "prijateljstvu” dviju atomskih velesila, o "strateškom partnerstvu”. Putin i Xi uopće ni ne skrivaju da odbacuju dosadašnji svjetski poredak koji se temelji na pravilima, odnosno da ustvari žele privesti kraju navodnu dominaciju Zapada.
Moskovski pogled prema Kini
Pa ipak između te dvije zemlje postoje velike razlike. Kina je, ako u obzir uzmemo bruto domaći proizvod – nakon SAD-a druga najveća nacionalna ekonomija svijeta. Kina je uspješna izvozna nacija. Ruska privreda je otprilike deset puta slabija od kineske.
Moskva već desetljećima živi od izvoza sirovina. Do sada se nije uspjelo modernizirati zemlju. Putin se napadom na Ukrajinu očigledno preračunao: politički, vojno i ekonomski je krivo spekulirao. Jedinstvo Zapada, njegova sposobnost da u najkraćem roku znatno reducira ovisnost o ruskom plinu, nafti i ugljenu, prisililo je Kremlj da fokus ruske privrede usmjeri prema azijskim zemljama, prije svih prema Kini. On po tom pitanju i nema nekih drugih opcija.
Sve veće umrežavanje
Situacija u Kini je posve drugačija, ta zemlja profitira od moskovske ovisnosti, jer Kina sada ruski plin i rusku naftu kupuje po posebnim uvjetima. Što duže bude trajala ta ovisnost o Kini, to je bolje za Peking. Kina je već 2014. "zaobišla” zapadne sankcije protiv Rusije. Da podsjetimo: SAD i Europa su sankcije uveli nakon što je Rusija prekršila međunarodno pravo i anektirala Krim. Istovremeno se Kina trudila oko nastavka gospodarskih veza sa Zapadom.
Xi ne ovisi o Rusiji. Kineski državni šef doduše prijeti Amerikancima. Ali Peking i dalje ima mogućnost da se s Washingtonom dogovori oko kompromisnog rješenja.
Strategija „nultog COVID-a” tijekom pandemije utjecala je na pad stope rasta kineskog BDP-a u 2022. To pokazuju i službene statistike iz Kine. Ali nakon kraja pandemije kineska se ekonomija stabilizirala. Xi vjerojatno nema interesa za trgovinskim ratom protiv SAD-a i, što bi bila logična posljedica, istog takvog rata s Europljanima. Peking, baš kao što je to do sada činila i Moskva, pokušava unijeti jaz u transatlantske odnose. Za sada bez uspjeha. Rat u Ukrajini je, na koncu konca, Europljanima pokazao u kojoj su mjeri ovisni o američkom vodstvu.
Tajvan bi sve mogao promijeniti
Rusija i Kina – to nije ravnopravno partnerstvo. Xi je dovoljno pametan da Ruse ne ponižava javno. Ne postoji nijedna njegova javna izjava iz koje bi se moglo pročitati kako on Rusiji demonstrira u kojoj mjeri je ta zemlja gospodarski slaba i ovisna o Kini.
Ekonomisti polaze od toga da će životni standard u Rusiji u idućim godinama nastaviti padati – pa i zbog toga što je od invazije na Ukrajinu stotine tisuća IT-stručnjaka napustilo svoju domovinu. Putin se možda pomirio s privrednom propašću svoje zemlje. Xi pak i dalje ima cilj da Kina jednoga dana gospodaski možda i pretekne SAD.
Jedna nova studija Zaklade znanosti i politika (SWP) podsjeća na posjet tadašnjeg budućeg kineskog lidera Xija SAD-u. Bilo je to 2012. Tada se govorilo o „novoj vrsti odnosa velikih sila u 21. stoljeću". Amerika i Kina, kako se govorilo, trebale su biti ravnopravne sile. O Rusiji se u tom kontekstu nije govorilo.
U međuvremenu je, kako tvrdi vodstvo u Pekingu, Rusija postala „najvažniji strateški partner" Kine. Dvije zemlje, kako se dodaje, ujedinjuje isti pogled na američkog antipoda. U studiji SWP-a se govori i o kineskim stavu po pitanju konflikta u Ukrajini, tu se citira mišljenje kineskog politologa Yana Xuetonga. A on je mišljenja da bi se Kina ofenzivno mogla prikloniti na stranu Rusije samo u slučaju kada bi SAD vojnim sredstvima podržao tajvansko proglašenje neovisnosti.
Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu